Povijest Općine Kršan

Područje kotara Labin i njemu pripadajućih općina se nakon II. svjetskog rata često mijenjalo. Od 1 svibnja 1945.g. do 30. studenog 1947. g. postojao je Kotar Labin sa sedam općina: Labin, Raša, Sv. Martin, Sv. Nedelja, Kršan, Plomin i Čepić. 

Od 1947. g. do 1952.g. postoje Narodno odbor Kotara Labin i 16 Mjesnih narodnih odbora: Brgod, Crni, Čepić, Dubrova, Kranjci, Kršan, Labin, Plomin, Podlabin, Rabac, Raša, Šumber, Sv.Lovreč, Sv.Martin, Sv.Nedelja, Vinež.

Dana 24.travnja 1952. godine donesen je Zakon o podjeli NR Hrvatske na kotare, gradove i općine. Po tom zakonu, umjesto MNO-a dobivamo općine, kao lokalne organe vlasti. Od 1952-1955.g. imamo NO Kotara Labin sa 4 općine: NO Gradske općine Labin, NOO Kršan, NOO Raša i NOO Sveta Nedjelja. 

Godine 1955. g. su osnovane općine Potpićan i općina Labin, koje su postojale do 1960.g. Te 1955.g. se općini Potpićan pripaja područje nekadašnje općine Pićan i naselja Krbune i Grobnik iz bivše općine Cerovlje. U 1961.g. se od općina Labin i Potpićan stvara općina Labin. Područje Barbana se pripaja općini Labin, jer Raša je jedna od najvećih poduzeća u zemlji. Općina Labin ima 456 km2 i 31.646 stanovnika. U 1970.g. područje se vraća općini Pula. Rašu trese kriza, Uljanik raste.

Dana 30.prosinca 1992.g., donesen je Zakon o područjima županija, gradova i općina. U Republici Hrvatskoj (NN 90/92), po kojem na području dosadašnje općine Labin nastaju: Grad Labin, Općina Raša, Sveta Nedjelja, Kršan i Pićan. 

Plomin

Plomin je gradić podno Sisola, smještenog na Velim vratima i ulazu u užu Istru. Naselje je izgrađeno na temeljima nekadašnjeg histarskog i rimskog grada Flanone, a po njemu je Kvarner dobio naziv Sinus flanaticus. Grad je to kulture i bogatog povijesnog blaga. Tu se nalaze dva izuzetno vrijedna sakralna zdanja.

Na rubu mjesta, s prekrasnim pogledom na zaljev, smjestila se crkva Svetog Jurja Starog koja datira iz 11.stoljeća. Na zidu istoimene crkvice krije se najstariji poznati glagoljski natpis - "Plominski natpis" iz tog vremena. Natpis se nalazi na istom kamenu na kojem je sačuvan i reljef lika s grančicom palme. Nekadašnji Plominjani pretpostavili su da je to prikaz svetog Jurja te su i crkvu nazvali njegovim imenom. No, riječ je zapravo, o rimskom bogu Silvanu. U dozidanom dijelu crkvice nalazi se oltar Svetog Mikule, zaštitnika ribara i pomoraca, kojega su Plominjani u znak zahvalnosti darivali prigodnim poklonima. Crkvica se diči romaničkim zvonikom visokog 15 m, treći sačuvani romanički zvonik u Istri.Župna crkva Blažene Djevice, poznata i kao Sv. Juraj mladi, podignuta je 1474 g. kako to na pročelju kapele bilježe natpisi s grbovima mletačkog potestata u Labinu i Plominu i pulskog biskupa koji je crkvu posvetio.Njenoj unutrašnjosti dominira tri baroknih oltara. Bogatstvo crkve očituje se u umjetničkim drvorezima, liturgijskom posuđu i drugim predmetima u srebru i pozlati kao i freskom s likom "Gospe hraniteljice". Godine 1994. Zavod za zaštitu kulturne baštine u Rijeci – konzervatorski odjel odlučio se za premještaj "zlatnog retabla" kako bi se u cijelosti otkrila zidna slika i izvršila njezina obnova.Ona je velika oltarna zidna slika iz kasnogotičkog razdoblja koja je krasila zid stare Bogorodične crkve, prije nego je produljena i pretvorena u današnju, "novu" plominsku župnu crkvu. Autor ovog zdanja je majstor Albert iz Konstanza na Bodenskom jezeru. Albertova oltarna slika u velika je kompozicija sa središnjim poljem gdje je prikazana Bogorodica kako sjedeći doji malog Isusa, a u poljima lijevo i desno na dva su kata naslikani sveci u crkvi – zaštitnici: Sv. Ivan Krstitelj, i Sv. Ivan Evanđelist, Sv. Kuzma i Sv. Damjan.U blizini župne crkve 1650 g. podignuta je gradska loža u znak važnosti Plomina , koji je nakon potpadanja pod Veneciju 1420. g. dijelio zajedničkog podestata (gradsku upravu) s Labinom.

Plominsko Zagorje

Nadomak trajektne luke Brestova, smjestilo se selo Baći gdje vjernici svakog 25. studenog hodočaste crkvici Sv. Katerine u kojoj se nalazi istoimena oltarna pala Valentina Lukasa.

Kožljak

Na zapadnim padinama masiva Učke, nasuprot najnižem sedlu, preko kojeg je u rimsko doba i u srednjem vijeku vodio put na liburnijsku obalu, strši strma, izolirana uzvisina.

U srednjem vijeku sagrađen je na toj uzvisini kaštel, što ga dokumenti već iz početka 12. stoljeća spominju pod hrvatskim imenom Iosilach ili Gosilach, u vrijeme kad postaje feud akvilejskih patrijarha.U latinskim izvorima iz 13. stoljeća kožljački gospodari, kojima su patrijarsi subinfeudirali taj kaštel, nose epitet de Coslaco, a u Istarskom razvodu je glagoljski tekst sačuvao fonetski oblik njegova srednjovjekovnog naziva Kožlak. Tako ga zovu i sačuvani dokumenti iz 15. stoljeća., što su ih glagoljicom pisali kancelari kožljacke gospode Mojsjevića iz Senja. Usporedo s hrvatskim imenom dolazi od sredine 13. stoljeća i njemački naziv Wachsenstein. Kaštel, kojemu se danas vide samo ruševine na platou te žive stijene, zadnji je u lancu utvrđenih feudalnih rezidencija što se od tršćanskog Krasa protežu uz zapadni rub gorskih kosina Ćićarije i Učke.Ispod starog kaštela izrastao je s vremenom novi Kožljak, mjesto koje je na sebe uz ime preuzelo i tradiciju, povijest i prošlost nekadašnjeg grada-utvrde.Na nekadašnji vjerski život ovog kraja podsjećaju ostaci jednobrodne romaničke župne crkve sv. Hadrijana. Crkva sv. Križa smještena je ispod kaštela u Kožljaku, tik uz željezničku prugu Lupoglav-Štalije, na putu za Zagrad. Smatra se da je nastala u 18. st., baroknom dogradnjom prezbiterija na srednjovjekovnu lađu. Crkva ima oltar iz 18. stoljeća, zidane baze, obložene mramornim intarzijama, i na njemu palu iz 19.stoljeća bez vrijednosti, te sliku Bogorodice s Isusom iz 18.stoljeća. Pastoralnu službu vršili su svećenici rodom iz hrvatskog primorja o čemu svjedoče matične knjige i dva nadgrobna spomenika na pročelju crkve.1992. godine crkvica je obnovljena ali samo s vanjske strane.Crkva Sv. Jurja na groblju izgrađena je 1590. godine po volji grofova iz kaštela Kožljak, da bi služila kmetovima. Na pročelnom zidu uzidana je nadgrobna ploča s glagoljskim natpisom.Crkva je uz pomoć mještana i iseljenika danas u potpunosti obnovljena.

Nova Vas

Nedaleko od Šušnjevice, na padinama Učke, smjestilo se selo Nova Vas. Mjesto se ponosi svojom grobljanskom kapelom Sv. Duha. U crkvi, gotovo cijelom dužinom sjevernog zida proteže se freska o poklonstvu Sveta tri kralja, koje prate vojnici.

Ispod te scene naslikan je širok obrub ispunjen poprsjima poroka.Freska potječe iz 16. st. Autor tog prikaza je Blaž Dubrovčanin.

Jasenovik

Nadomak Novoj Vasi nalazi se mjesto Jasenovik koje je poznato po romaničkoj crkvi Sv. Kvirina. Crkva je smještena iznad željezničke pruge Lupoglav - Štalije. U tom romaničkom zdanju na njenom sjevernom zidu uz oltar nalazi se dobro očuvana freska, na kojoj se nadziru detalji iz prikaza poklonstva te likovi apostola, svetaca i proroka.

Freska je naslikana u prvoj polovici 15.stoljeća, a njezin autor je poznati slikar Albert, koji je stvarao i u plominskoj župnoj crkvi.

Šušnjevica

Na cesti Buzet-Labin smjestilo se naselje Šušnjevica – najveće mjesto Istroromunja u labinskom dekanatu. Zapisi o ovom mjestu potječu još iz 1340.g. Župna crkva, Sv Ivana Krstitelja sagrađena je 1838.g. na mjestu crkve posvećene Sv.Silvestru papi. sv.Ivanu Krstitelju.

Na glavnom oltaru je slika Krštenje Isusovo s drvenim kipovima Sv. Petra i Pavla. Crkva je bogata i oltarom s kipovima Bl. Djevice Marijes Djetićem, Sv. Nikole i Sv. Silvestra kao i oltarom s kipom Srca Isusova. Na grobljanskoj crkvi Sv. Silvestra uočljivi su ostaci fresaka kao i glagoljaški grafiti nastali između 16. i 18. stoljeća.

Letaj

U mjestašcu Letaj, na preglednom brežuljku nedaleko od brane Letaj uzdigla se romanička crkvica Sv. Jurja, koju okružuje malo groblje. Drveni kipovi Bl. Djevice Marije s djetićem i Sv. Bartul krasi oltar Crkve.

Brdo

Između Šušnjevice i Čepića, na brdu, uzdiže se selo Brdo.

Ovdašnja se župa spominje još u 11.stoljeću. Crkva Sv. Jurja je podignuta 1622.g., a temeljitije je obnovljena potkraj 19 stoljeća. Na glavnom se oltaru nalaze kipovi Sv. Mihovila, Sv. Jurja, Sv. Petra i Pavla, dok se na bočnim oltarima nalaze pale BRD i Sv. Antuna Padovanskog, odnosno Sv. Josipa.Zvonik visok 35 m, udaljen od crkvenog zdanja. U središtu Brda nalazi se i zapuštena crkva Sv. Jelene.

Čepić

Čepić je poznat po jezeru koji se isušuje i pretvara u obradiva polja. Danas najviše već spomenuto malarično jezero bogato ribom isušeno je 1932. godine, kada je u studenome mjesecu voda puštena u novoizgrađeni tunel putem kojeg je otjecala u nekoliko kilometara udaljeni Plominski zaljev.

Osam mjeseci kasnije nekadašnjim dnom jezera, koji će se brzo početi obrađivati, prolaze prvi automobili.župna crkva Presvetog Trojstva podignuta je 1882.g., o čemu kazuje natpis na zidu sakristije. Oltari crkve su starijeg datuma, a prenijeti su iz stare crkve koja se nalazila u blizini nekadašnjeg jezera, a srušena je po završetku gradnje novog sakralnog zdanja. Samostan Bl. Djevice Marije utemeljen je 1385.g., a ukinut na naredbom cara Josipa II 1783.g. Danas je još uvijek sačuvano zdanje samostana, tzv. Kloštra. Glavni oltar je iz 18. st. , a ulje na platnu iz proteklog stoljeća prikazuje Sv.Trojstvo. Iz istog je stoljeća i oltar iz lijevog krila crkve, na kojem je naslikan Sv. Ante.Pod svodom crkve Sv.Trojstva nalaze se još dva oltara te orgulje ugrađeno 1902.g.

Potpićan

Najmlađe naselje u Istri nastalo uz okno sada zatvorenog rudnika kamenog ugljena.

Pastoralni centar Dobri pastir zdanje je novijeg datuma.

Plomin Luka

Plomin Luka (tal. Porto Fianona), naselje i luka 500 m jugozapadno od Plomina i u samom završetku Plominskog zaljeva, koji je nastao potapanjem donjega dijela Plomȋnske drage (zaljev je dug oko 4 km, širok između 250 i 400 m), te 6 km jugoistočno od općinskoga središta Kršana. Nekad je Porat bio važno trgovačko i prometno središte. Isušivanje Čepićkoga jezera 1932., tj. zatrpavanje zaljeva i gata Porta (gdje se prije ukrcavao boksit) muljem nakon što je umjetnim putem (prokopanim tunelom) otvoreno ušće ponornice Boljunčice, nakon II. svjetskog rata je gotovo potpuno napušteno. Do kraja II. svjetskog rata Porat je bio mjesto pomoraca, ribara i mlinara, a u 19. st. u blizini se počeo eksploatirati ugljen. Oživio je izgradnjom termoelektrana Plomin I i II, uz koje je niklo i novo stambeno naselje za radnike. Na mjestu Porta bila je smještena antička Flanona. U ranom srednjem vijeku naseljen je, u antici napušten, sigurniji brežuljak (Plomin). Imala je mnogobrojne crkvice (sv. Elizabete, sv. Vida i Modesta i sv. Mateja), a u obližnjem Klavaru (300 m jugozapadno) djelovao je pavlinski samostan, XIV.-XVIII. st. Gospodarska zdanja i veću kuću posjedovala je obitelj Depangher-Manzini.

Vozilići

Najveće križanje puteva na istočnoj obali Istre.

Odavde vode putevi za Pulu, Pazin, Rijeku, Plomin Luku, Tunel Učku, Trst, Ljubljanu…

Brestova

Brestova, uvala i trajektno pristanište u općini Kršan, koje povezuje kopno s otokom Cresom. Prva trajektna veza između otoka Cresa i kopna uspostavljena je 1960. godine na relaciji Cres - Rabac, a 1964. uspostavljena je linija Porozina (Cres) - Rijeka. Trajektno pristanište u Brestovi otvoreno je 1969. 

Zbog najkraće udaljenosti između otoka Cresa (mala luka u uvali Porozina) i kopna, ta je trajektna linija s vremenom dobila prednost pred ostalim trajektnim linijama. Broj vozila i putnika povećava se, tako da je danas jedna od najprometnijih trajektnih linija na Jadranu (Izvor: https://www.istrapedia.hr/)